KONTEKST

Pojavljuje se 20-tih godina 20. stoljeća kao reakcija na dekorativnost secesije. Karakterizira ju korištenje čistog elementarnog arhitektonskog jezika primjenom glatkih neukrašenih ploha i jasnih stereometrijskih volumena. Primjenjuju se suvremeni industrijski materijali, čelik i armirani beton u kombinaciji s velikim staklenim površinama, što omogućuje nove montažne i armirano-betonske konstrukcije  koje daju veće mogućnosti oblikovanja prostora prema namjeni. Začetke takvog razmišljanja nalazimo kod  Adolfa Loosa, čija izreka "Ornament je zločin"  snažno utječe na napuštanje dekorativnosti,  i Waltera Gropiusa, koji smjelo koristi velike staklene plohe čak i u industrijskoj gradnji. Osnovni principi moderne arhitekture, koje je  postavio Le Corbusier, očituju se i danas u vodoravnom nizu prozora, izdignutosti građevine od zemlje tankim stupovima, slobodnom tlocrtu, slobodnom pročelju i ravnim terasama umjesto krovova.  Ideja o kući kao stroju za stanovanje, koji ne sadrži ornamente  bez funkcije, razvila je ideju arhitektonske ljepote u kojoj sve vrijednosti proizlaze iz zadovoljavanja namjene. Zbog društvene odgovornosti u izgradnji stambenog javnog prostora, koji je prilagođen potrebama života, taj stil se internacionalno širi te nakon 30-te godine počinje se primjenjivati moderni princip gradnje koji danas zovemo internacionalni funkcionalizam. Hrvatska moderna arhitektura je razvila prepoznatljiv izraz, koji  nastaje simbiozom funkcionalističke i organičke arhitekture, čiji su glavni predstavnici Drago Ibler i Stjepan Planić. Prve korake prema modernoj arhitekturi u Zagrebu je napravio Viktor Kovačić, kombinirajući historicističke elemente i moderno promišljanje prostora, dok je  u Osijeku  glavne modernističke temelje postavio Ljudevit Pelzer. Izgradnjom kuće Helfrich utjecao je na izgradnju Keršovanijeve ulice koja se smatra modernim pandanom Europskoj aveniji, a kinom Korzo je postigao kvalitetnu interpolaciju u staro gradsko tkivo.