WILCHELM CARL HOFBAUER

Wilchelm   Carl   Hofbauer djeluje   u razdoblju s kraja 19. stoljeća i u prvom desetljeću 20. stoljeća.  Prvi je u Osijek donio secesijski izraz koji je  posebno vidljiv u Radićevoj ulici. Iako su građevine u organizaciji prostora zadržale  historicističke karakteristike izvana su dobile  secesijski izgled zbog bogate secesijske štuko dekoracije, na koju je  utjecaj  izvršila bečka secesija posebno u primijeni vegetabilnog ornamenta.  Njegovo djelo je i Pejačevićev zdenac, koji je bio namijenjen gradskom vrtu, a sada se nalazi na Šetalištu kardinala Šepera.

​

ANTE SLAVIČEK

 U Osijeku otvara biro 1990. gdje je do  1936. godine sagradio je oko tridesetak obiteljskih katnih iprizemnih kuća, nekoliko  industrijskih objekata. Značajan je u izgradnji urbanističkog niza secesiskih kuća u Europskoj aveniji. Kuće su izgrađene u stilu pariških i bečkih škola sa dodatkom lokalnih elemenata te, elementima simbolizma. Karakterizira ih funkcionalna organizacija prostora , bogata štukatura i kovane željezne ograde koje su ostale dio vizualnog identiteta grada.

​

VIKTOR AXMAN

U Osijek je donio europsku secesijsku reprezentativnost koja je usmjerila rast modernog Osijeka. Posebno značajni su mu urbanistički projekti Sakuntala parka u kojem postiže skladan suodnos urbanog prostora i izgrađenih zgrada. Kinom Urania, koje je zamišljeno u sklopu parka osvaja prestižnu nagradu u Beču. Axmannovo ideja planiranja novog gradskog centra, na potezu od glavne pošte na zapadu, Tvrđe na istoku, Drave na sjeveru i sadašnje Vukovarske ulice na jugu, 1909. godine poslužilo je kao predložak za izradu Regulatorne osnove za grad Osijek 1912. godine. Nakon 1. svjetskog rata napušta secesijski izraz i okreće se modernom funkcionalističkom izrazu te projektira društvene i industrijske objekte.

​

LJUDEVIT PELZER

Ljudevit Pelzer je najznačajniji osječki arhitek iz razdoblja moderne, većinu značajnog opusa napravio je u razdoblju od 1937. do 1942. godine., kao što su kuća Helfrich i Kino Europa. Većinu interesa je posvetio stambenim kućama tijekom rada u uredi Josif Piry Apaptin unutar zone koja se urbanizira nakon rušenja bedema Tvrđe – os ulice Kardinala Stepinca do Vukovarske ceste. Izgradnjom Mandićeve i Helfrichove vile Odredio je modernističku izgradnju  zapadne strane Keršovanijeve ulice koja je postala moderni pandan secesijskom nizu u Ulici Europske avenije. 1977. nagrađen je najvišom nagradom grada Osijeka za životno djelo „Nagrada oslobađanja Osijeka“

​

ALFRED ALBINI

Učio je arhitekturi kod Viktora Kovačića, pomažući mu na poznatim projektima Burze u Zagrebu,..,  i prve samostalne gradnje je ostvario u Zagrebu. Kovačićevim nasljeđem smatra se njegov iteres za urbanističko pozicioniranje građevine u prostoru interpoliranje modernog izraza u staro tkivo. Utjecaj Adolfa Loosa vidi se u slobodnom estetskom pristupu arhitekturi koja mora odgovrati životnim potrebama zbog čega je svakom projektu pristupao drugačije i uspjevao kombinirati autohtone i univerzalne elemente. Komponirao je građevine snažnih geometrijskih volumena koje su se svojom jednostavnošću odlično uklapale u staru arhitekturu.Značajna je izgradnja sušačkog nebodera koju je utemeljio na zamisli Josipa Pičmana. Radio je kao asistent Hugi Ehrlichu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, od kojeg i preuzima katedru do 2. svjetskog rata kada je prijevremeno umirovljen. Od 90 registriranih projekata izgrađeno je svega 13 ali ih j većina svojom kvalitetom obilježila arhitekturu hrvatske moderne. Primio je velik broj nagrada od kojih i Vladimir Nazor za životno djelo.

​

BELA AUER

Studirao je arhitekturu u Beču ali i pohađao privatni tečaj kod Adolfa Loosa. 1930. zapošljava se u brou Ignjata Fischera gdje upoznaje Z. Vrkljana s kojim će kasnije ostvariti brojne nagrađene projekte. Osim Okružog ureda za osiguranje radnika u Osijeku, kojim kao da se opredjelio za gradnju velikih društvenih institucija, izgradio je više sličnih objekata i stambenih zgrada u Zagrebu. Nakon rata se pretežno bavio izgradnjom industrijske arhitekture. Njegova obiteljska kuća u Rokovoj ulici u Zagrebu smatra se prvim modernim ostvarenjem u Zagrebu

​

ZVONIMIR VRKLJAN

Rođeni vukovarac, studirao je u Zagrebu i kasnije radio kod Ignjata Fischera. Zajedno s Belom Auerom izgradio je mnoštvo javnih društvenih objekata i obrazovnih institucija. Bio je izuzetno aktivan u formiranju teorije o arhitekturi sudjelovanjem na raznim svjetskim kongresima i akademskim djelovanjem kao dekan Arhitektonskog fakulteta. Unaprijedio je standardizaciju građevinskih konstrukcija, funkcionalnost i suzdržanost koja proizlazi iz intersa za logiku mterijala.