Prvi poticaj za gradnju nove osječke konkatedrale dao je biskup Josip Juraj Strossmayer 1866. ali zbog financijskih problema natječaj je raspisan tek 1892. godine. Izabrana je ideja Franz Langenberga, njemačkog arhitekta, koji je projektirao neogotičku građevinu površine 1062m², što je znatno više od stare srušene crkve. Gotičko oblikovanje primijenjeno je dosljedno izvana i iznutra tako da, osim kosturne konstrukcije, možemo vidjeti obilje gotičke ikonografije i tehniku vitraila na prozorima. Prepoznatljivi su svi elementi gotičke skeletne konstrukcije od šiljatih lukova, snopastih nosača, križno-rebrastih svodova do vanjskih kontrafora koji primaju težinu građevine.Tlocrt crkve simbolički nosi oblik križa, kojem je unutrašnjost podijeljena na tri broda s jednim poprečnim brodom. Poput starokršćanskih bazilika glavni brod završava apsidom gdje je smješten i glavni oltar. Temelji crkve su izvedeni od betona, što je u to vrijeme bila novost, a za vanjsku i unutrašnju arhitekturu crkve je korišten kamen iako je crkva presvođena šupljikastom opekom. Brojne vitraje donirali su članovi uglednih osječkih i slavonskih plemićkih i građanskih obitelji. Nakon Drugog svjetskog rata crkvu oslikava Mirko Rački, s temama Starog i Novog zavjeta. Pojavljuje se i prepoznatljiva gotička ikonografija čudovišta/vodoriga koji nas gledaju s uzvišenih dijelova građevina. Crkva Sv. Petra i Pavla, najveća je župna crkva u Hrvatskoj.
